Potentan središnji položaj bivše tvornice OLT u kontekstu nove percepcije osječkih gradskih centara stavlja ga u fokus urbane preobrazbe.

Omeđenost glavnim cestovnim i riječnim pravcima te isprepletnenost željezničke infrastrukture otvara mogućnost prometnog umrežavanja na svim razinama. Povijesni kontekst prisutan od antičkog doba do industrijske ere oplemenjuje prostor i čini osnovu rekonceptualizacije obuhvata.

Revitalizacijom obližnjeg sveučilišnog kampusa u središte grada pristiže novi društveni sloj koji na sebe veže i potrebuje brojne sadržaje.

Zelene rekreacijske zone na sjeverozapadu i jugoistoku pružaju mogućnost povezivanja sa sportskim sadržajima planiranima unutar sportskog inkubatora kao njihovi izdanci na otvorenom.

Postojećim biciklističkim i pješačkim trasama nedostaje pravac komunikacije kroz predmetni obuhvat ostvariv na relaciji kampus – Vijenac Ivana Meštovića.

Zoniranjem osnovnog sadržaja – sport i stanovanje – formira se spona s okolnim naseljima, kao i novi “zeleni Cardo Maximus” novog naselja.

Sport definira krajnje sekvence naselja kroz veći format izgradnje te s pripadajućim pristupnim trgovima formira koncentrirani javni prostor.

Stanovanje oblikuje središnji prostor naselja rahlim formatom izgradnje stvarajući disperzirane sekvence zelenog prostora.

Promet je organiziran kroz obodnu trasu koja omogućava parter podređen pješaku, dok je sav promet u mirovanju riješen u podzemnim garažama.

Valorizacijom postojećeg stanja i adaptacijom u temi prepoznatljivosti prostora zadržavaju se dijelovi postojećeg identiteta kao snažni motivi u integralnoj percepciji zahvata i protuteža novoizgrađenim strukturama.