Nadomak gustom gradskom tkivu pruža se ruralni karakter obradivih polja polako zagrižen urbanim duhom. Divlja, kultivirana priroda, napuštena poljoprivreda i čovjek u stalnom su odnosu. Na sjecištu dviju prometnica generira se prostor društvenog potencijala. Postojeće igralište dobiva svog parnjaka preko puta s kojim zajedno čini veliki (dječji) trg. Potpuno zauzimajući parcelu vrtić postaje skup kućica i dvorišta koji se poput malog grada suptilno otvara prema okolini dopuštajući tek blagi uvid u ono što se događa unutar zidina. Ovaj nagriženi tepih svojim šupljinama stvara dvorišta koja oko i unutar sebe potiču susret i okupljanje kao nekoć istarske korte. Mali zemljišni sustav nastoji oprostoriti duh mjesta koji je neodvojiv od lokalnog velikog i malog čovjeka.

Zauzimajući veći dio izgradivog dijela građevene čestice vrtić se pruža u smjeru sjeveroistok – jugozapad. Po obodu, odnosno prema prometnicama i reciklažnom dvorištu postavljen je zid tako čineći jasnu granicu prema vanjskom svijetu. Jasnom granicom postavljen je sustav koji unutar sebe živi oprečnom dinamikom. Središnja os vrtića čini glavnu ulicu iz koje se sporednim ulicama pristupa jedinicama. Vrtićke jedinice na sjeveru komuniciraju s trgom dok južnim jasličkim jedinicama pripada južno dvorište. Prostorna cjelovitost dodatno je naglašena jedinstvenim kosim krovom koji zajedno s glavnom komunikacijom prati blagi nagib terena.

Ozelenjeni trg i potez uz sjeverno i južno igralište koji se na mjestu korti otvara i pruža pogled u unutarnji svijet čine okosnicu odnosa prema okolini i prirodi. Krajolik prodire unutar zida i okupira zelene sobe kao vanjske dnevne boravke jedinica. Konstruktivnoj strogosti zatvorenog prostornog sustava suprotstavlja se organična divljina.

Iako nastao iz manjih dijelova otvorenih i zatvorenih soba usustavljivanjem u jednistveni prostorni sklop, vrtić se svojom pojavnošću, koju prati kosi krov u blagom otklonu terena u padu, čita kao jedinstveni objekt. Zid po obodu građevine svojom prisutnošću ostavlja introvertirani dojam koji je razbijen otvorima jediničnih korti i dalje jasno odvajajući svijet malog od svijeta velikog čovjeka.